Mogu li vam otkriti jednu tajnu? Obožavam svoje tijelo nakon poroda. Nisam to očekivala, ali tako je. Kao i mnoge druge žene, dok sam odrastala, naučila sam mrziti svoje tijelo. Uvijek sam mislila da se nikada neću moći mjeriti s onim nedostižnim standardom koje društvo nameće. Naučila sam kritizirati i osuđivati svaku rupicu, „šlaufić“ i opušteni dio svog tijela.

U svojim sam se dvadesetima i tridesetima pobunila. Prestala sam gledati TV i čitati 'ženske časopise'. Zatomila sam onaj glas u svojoj glavi koji je uvijek samo kritizirao. Ponovno sam upisala satove baleta i počela trčati. I odlaziti u duge šetnje. I planinariti. Počela sam voljeti svoje tijelo zbog svega onoga što je ono bilo u stanju činiti, a ne ga mrziti zbog toga kako mi se činilo da izgleda.

Kad sam zatrudnjela, osjećala sam se ugodno u svojoj koži, ali lagala bih kad bih rekla da nisam trošila puno vremena i energije brinući se oko toga kako će ono izgledati nakon poroda.

Prošlo je osam mjeseci otkako sam rodila i potpuno sam zadivljena svojim tijelom. Pružilo je utočište i hranu jednom ljudskom biću i dovelo ga na svijet.

Ipak, najveća promjena koju sam primijetila jest ta da sada čak i vidim svoje tijelo drugačije. Kad pogledam u zrcalo, ne fokusiram se na 'mane' koje sam prije trudnoće pomno analizirala i kojima sam se opterećivala. Umjesto toga vidim velike i snažne ruke koje nose i štite mog sina. Čvrsta bedra koja nisu oblikovali nebrojeni čučnjevi i iskoraci, već sati i sati koje sam provela ljuljuškajući svog sina da bih ga uspavala. Moje tijelo nije savršeno, ali kad ga pogledam, vidim samo ljubav, snagu i ljepotu.

Nisam očekivala da ću voljeti svoje tijelo nakon poroda, ali volim ga.