Prilikom razgovora za posao deset mjeseci nakon rođenja kćeri, upitana sam mislim li da mogu na sebe preuzeti posao i odgovornosti koje ga prate. U nevjerici sam odgovorila: „Tražite od mene da dođem u okruženje u kojem postoji struktura, jasna verbalna komunikacija koja ne uključuje plač i nagađanje i pitate me hoću li se snaći?“ Nisu mogli ni zamisliti s kakvim sam se, često urnebesnim i herkulskim preprekama suočavala posljednjih nekoliko mjeseci, od kojih je prva bila izvlačenje iz pidžame.

getting out of your pyjamas

Prije rođenja djeteta imala sam predodžbu o tome kako ću izgledati kao majka. Gledajući unatrag, želja da izgledam poput blistavog utjelovljenja majčinstva bila je pomalo nerealna. Jutra su bila kaotična, nisam se mogla otuširati, a kamoli urediti: svaki puta kada bih kćer stavila u kolijevku i povukla zastor za tuš, ona bi počela zavijati. S vremenom sam naučila da, ako želim da moj izgled barem donekle odgovara mojim željama, moram ustati rano i tuširati se prije svog partnera te smireno započeti jutarnju rutinu.

Getting out of your pyjamas

Druga lekcija odnosila se na vojnu operaciju izlaska iz kuće, a da pritom nikoga i ništa ne zaboravim. Nekad bih izašla s djetetom, nekad s djetetom i torbicom u kolicima. Nekad bih uzela ključeve i dijete, ali bih zaboravila kolica i rezervnu pelenu. Često bih došla do ulaznih vrata, zastala i zapitala se po što sam krenula. Na kraju sam jednostavno pored vrata zalijepila popis stvari koje trebam ponijeti sa sobom.

Getting out of your pyjamas

Osim što sam bila smiješna i nespretna prilikom izlaženja, nisam bila u stanju završavati vlastite rečenice. Započinjala sam ih s najboljom namjerom. Izgledale su otprilike ovako: „Onda, kako je bilo na poslu... o, braaavo (uz neizostavno skakutanje i njihanje kukovima ako sam bila na nogama), fino si se podrignula!“ Sve je to moje prijatelje zbunjivalo, a mene činilo smetenom. No naučila sam koliko površne mogu biti moje misli i otkrila neke dotad nepoznate i kreativne dijelove svog uma.

 

I na kraju, curenje mlijeka! I pritom ne mislim na lagano kapanje, donekle prihvatljivo za blistavo utjelovljenje majčinstva koje sam ranije opisala. Mislim na mlaz koji punom snagom šiklja iz tuša. Priznajem da je u takvoj situaciji bilo praktično imati dijete koje sam mogla čvrsto priljubiti uz sramotnu mrlju. U svakom slučaju, kada se osvrnem na smiješne i izbezumljujuće početke majčinstva, ne mogu a da se ne nasmijem samoj sebi. Iz ove perspektive, sve to i prebrzo prođe, no navikavanje na novu rutinu, pronalazak vremena za sebe, kako biste izgledali, osjećali se i zvučali kao prije, izrazito je važno. Da, sada ste majka, ali isto tako ste bili i bit ćete jedna zanimljiva žena i ne smijete si dopustiti da to zanemarite.

 

- Naana Orleans Amissah